Šumska Livada

"Jadni..."

"A ja ništa!" glasno se izdere. "Najrađe bi si sada izgrizla žile.
Neka iskrvarim na smrt kao i oni, ali nemogu." govorila je nešto tiše.
"Nemogu." prošapće. Okrene se i legne pokraj njega.

"Nebudi tako stroga prema sebi , nisi ti kriva..."

Gravity polako šeće livadom.

"Ne shvaćaš ti."

Orion ju je zbunjeno gledao..

"Što ćemo raditi. Malko je dosadno sjedti ovdje i plakati." kaže.

Gravity im je prišao. '' Slično se dogodilo i nama. '' šapne Beti. '' Razumijem te. Bol, nemoć, strah i užas... sve mi to i dan danas prelijeće očima. ''

"Što bih željela?"

Naglo podigne glavu. "Super, kužimo se." kaže sa smješkom.

"Hmm ... Možemo u moju špilju ili u tvoju. Gdje ti je više ugodnije."

Gravity kimne i ode dalje.

"Ma svejedno"

Beta pozdravi Gravitya. "Imaš kakv prijedlog?" obrati se Orionu.

"nemam , ti si Alfa ženka pa idemo kuda hoćeš.."-reče i nasmije se

"Pa hvala" kaže polaskano. Osvrtala se oko sebe da se uvjeri da su sami.
Prestala se okretati. Neko vrijeme je promatrala Oriona ispod oka, a onda
mu naglo utisne poljubacu u njušku. Blesavo se naceri, hitro se digne i otrči
u šumu poput munje.

"što si ti smiješna..."-rekao je , nasmije se i krene za njom..

Beta dotrči na rosom okupanu livadu. Zeble su je šape od hladnoće
i vlage. Oprezno i pažljivo je promatrala područje u nadi da će nešto
opaziti. Začuje šum u dosta visokoj travi. Polako se približavala u
smjeru šumova i šuškanja. Došla je sasvim blizu. Nastala je grobna
tišina. Odjedanput je iz visoke trave iskočio mladi, debeli zec. Dao
se u trk koliko su ga noge nosile. Beta je potrčala za njim. Spretno
i brzo je izbjegavala sve prepreke koje su joj se našle na putu do
svog plijena. Nakon dvominutne potjere, zec je ipak završio u Betinim
kanđama. Brzo i bezbolno ga je usmrtila sa prijelomom vrata, ogulila
mu je krzno koje joj je inače smetalo pri jelu i počela se sladiti
ukusnim zečjim mesom.

Malaya se dovukla na livadu, daleko od svojih mučitelja-zaštitnika.

Beta ugleda novo lice na livadi "Hej! Ti! Hoćeš malo?" pita Malayu
pokazujući glavom na zeca.

Malaya odmahne glavom ali dođe kod Bete. '' Moram sama loviti jelo. Već mi je dosta da drugi love za mene ili mi daju od svoga. ''

"Aha" promrmlja Beta "Znači ti se osamostaljuješ? Ja sam sve počela raditi
sama od kad sam prohodala. Mogu znati tvoje ime?"

'' Blago tebi onda. Ja sam Malaya. '' reče i pruži šapu.

"E pa nije baš blago meni. Ja sam Beta." i ona joj pruži šapu "Neznaš
ti kako je to živjeti bez nekoga tko te voli. Odgajali su me stariji živčani
Banesi iz mog čopora."

'' I ti si Bane? Ah, trebala sam i skužiti. '' reče Malaya. '' Vid me ne služi kao nekoć - a vidi mene, govorim to a tek mi je petnaest godina. ''