Šumska Litica

Gravity se smrkne. '' Ne znam to izlječiti. ''

"Hm, nema veze. Dobro je. Sakupila sam još jednu ranu. Jeej!" vedro
i tiho vikne uz neki neugodni smješak na lice.

'' Ne boli te? '' upita Gravity sumnjičavo.

"Ma nee ... jako. Samo pecka, ali to je normalno. Ovi koje sam zaradila
već i prije su boljeli ko' sam vrag. Ovo je zeka." kaže uz vedri smješak.

'' Aha... '' Gravity joj baš i nije vjerovao.

Beta se nakašlje "Pa, dobro! Idem ja dalje! Onda vidimo se." vedro i nasmijano
ga pozdravi te se nekako pogrbljeno zaputi u šumu.

Gravity prevrne očima i potiho je krene slijediti.

Jade se zaputi prema litici isto kao i Beta. Našle su se tamo, na samom rubu litice.
Ispod njih se prostiralo duboko, modro more. Puhao je jak vjetar, ali njima to nije
smetalo, naprotiv. "Jesi li spremna?" bita tiho i ozbiljno Beta "Nego što." odvrati joj
Jade te odjedanput naglo potrči i skoči niz liticu, a za njom potrči i Beta i skoči niz
liticu ...

Nakon nekoliko minuta, kroz valove se probio jedan od Betinih zavoja. Struja
ga je nosila ravno prema jezeru.

Red dođe do litice. Stajao je tamo i promatrao okolinu.

Jade je saznala gdje se Red nalazi. Njuh ju nije prevario. Uzdahne i priđe mu. "Slušaj,
Red." započne blago, smjestivši se pokraj njega "Znala sam da si bio tamo. Reci mi
zašto si ljut?"

'' Znaš '', rekao je bezbrižnim, bolesnim glasom. '' Mogla si mi barem reći. ''

Jade uzdahne "Gle, ja znam kakvu ćud ti imaš. Mijenjaš ženke kao svakodnevni
jelovnik. To im je sigurno smetalo. I da znaš, nisam zaljubljena u tebe i nikada
neću ni biti. Onaj put, kada sam te liznula je bilo zbog toga što si me saslušao i
ništa drugo. Osim toga, ..." zastala je "Ti si prije mogao reći meni." kaže srdito.
Digne se i polagano ode prema šumi.

'' Nevjerojatno. '' reče Red. '' Pa ti uopće ništa ne kužiš, zar ne? ''
Pogledao je u dno litice. Bolno, krvavo i savršeno. '' Ne moram se ni truditi. Ni ti se ne moraš truditi. Malaya će mi pomoći. Njoj bar mogu vjerovati. '' reče Red i skoči.

Nakon jedne minute slobodnog pada, tijelo mu se razbilo o oštro kamenje i nestalo u vodi koja je postala crvena.

A duboko u močvari, netko je zacvilio i krenuo prema litici.

Jade je došla na liticu - nigdje nikoga. Na trenutak bi zapuhao jak vjetar. Jade je
nešto vuklo na sam rub. Ozbiljno i pomalo uplašeno, zaviri ispod vrha litice, grčevito
se držeći za sam rub. Nanjušila je krv. Napravila je par koraka unatrag. Što dalje
od ruba litice. Stajala je kao ukopana, razmišljajući. "Ako se bacio niz liticu" proguta
knedlu "To znači da ga je more odvelo. Negdje." tako je stajala i još više mozgala
kada joj sine. "Močvara" prošapće. Trkom se zaputi u močvarno područje.