Betina Špilja

"Savršeno." kaže i počne njuškati uokolo.

Beta vedro uđe u špilju. Gledala je njenu unjutrašnjost kao da je neka
vrsta blaga. Potražila je najudobniji kutak sobe i tamo se smjestila. Mjesto
je bilo toplo. Sklupčala se i odmah zaspala sa zadovoljnim smješkom
na licu.

Beta se ustane sva odmorna. Protegne se poput mačke i otrči na
livadu.

Beta uđe u svoju špilju. Tužno ju pogleda sa lijeve strane pa prema desnoj.
Uzdahne, te ode van, u noć. Udaljila se od svoje špilje. Sjela je na meku
travu. Zagledala se u puni mjesec. Suza joj je potekla niz obraz te ona glasno
stane zavijati. Tuga se mogla osjetiti u tom zavijanju. Tako se oglasila par
puta i zatim se pokupila u špilju. Bila je sva nikakva. Teško je legnula na
hladan pod, sklupčala se i promatrala zvijezede kroz ulaz špilje.

Beta se probudila. Uopće se nije sjećala kada je zaspala. Kao i većina
bića. Nije joj se dalo dizati niti pomaknuti. Sklupčeno je ležala na podu
pećine. Promatrala je svijet kroz ulaz špilje.

Jade izviri iza jednog kamena koji je gledao na ulaz u špilju. Hrabro uđe
u nju i stane tiho dozivati "Beta! Pssst! Beta!" zivkala je "Tko je?" iz mračnog
kuta se začuo promukli glas. Jade se okrene prema mračnom kutu i obrati
se Beti makar ju nije mogla vidjeti "Joj daj stara! Izađi van na svijetlo!
Prelijep je dan, hajde. Koga briga za Oriona? On je prošlost! Ajde!" tiho
je govorila. Beta se stvori iz mraka. Kao da se izdvojila od njega. "Neznam"
promuklo promrmlja. "Već mi je dosta života, ali ..." Jade ju prekine "OK!
Znači ideš van!" uzvikne i povuče ju za krzno i izvuče van na mrak. "Sad.
Lijepo idi i zabavi se! Ja imam svoja posla. Vidimo se stara!" vedro pozdravi
i nestane. Beta je nastavila stajati ispred špilje.

Beta se dosađuje u svojoj špilji. Igra se sa nekim percem koje je našla na putu u svoju
špilju.